Vi ste taj koji odredjuje kako će bite izdeljen memorijski, skladišteni prostor na vašem hard disku. HDD ili Hard Disk Drive, je ključna komponenta vašeg računara gda je smešten i vaš operativni sistem.
Hard disk se sastoji od trdog diska, na koji glava upisuje podatke, koji naravno pokreće motor (asocira na gramofonsku ploču). Celokupnim postupkom upisivanja i čitanja pak upravlja elektronski deo HDD-a. Kod starijih operativnih sistema (XP ) u toku njihovog inicijalnog instaliranja, ponudi vam se izbor kako da izdelite svoj hard disk i kasnije u samom operativnom sistemu ne možete ništa da menjate, što nije slučaj kod "Windows 7" i 8 OS. Particija koja je rezervisana za instalaciju operativnog sistema je sisemska particija i u slučaju reinstalacije operativnog sistema ona mora da bude formatirana, to jest na njoj se brišu svi podaci, obično to bude "C" particija. Zato je dobro da imate bar još jednu particiju "D" gde će te čuvati multimedijalne i druge sadržaje trajno- slike, muziku, video zapise itd.itd. Koliko to trajno može da bude je druga tema, t.j. to je domen "bezbednosti podataka" i to je druga i kompleksna tema o kojoj ovde neće biti reči. Primer - dovoljno je da otkaže motor na vašem hard disku i vi više nemate pristup vašim podacima Naravno, bez panike, podaci još uvek nisu izgubljeni, bar se nadamo, ali morate da posao prepustite stručnom licu. Kada govorimo o drajvu C:, D:, itd. govorimo o sekcijama - particijama na disku. U windows7 operativnom sistemu ponudjena vam je opcija da smanjujete postojeće particije i kreirate nove. Klikom na start ukucate partitions i biće vam ponudjena opcija "Create and Format Disk Partitions"
Ovde vidite četiri particije na disku, jedna je kreirana od strane proizvodjača računara (OEM) za potrebe testiranja hardverskih komponenti. Kod instalacije OS napravi se mala particija od 100MB za potreba samog Operativnog sistema a ostale dve koje imaju pridružena slova C i D je kreirao korisnik svojom voljom i odredio njihovu veličinu. Ono što treba da znate, particije kojima nije dodeljena slovna oznaka nisu vidljive za običnog korisnika računara. NAPOMENA- Pre nego što se odlučite da vršite bilo kakve izmene na vašim particijama želimo da isključimo bilo kakvu našu odgovornost ukoliko dodje do gubitka važnih podataka sa vašeg hard diska , zbog nečije nestručnosti!!! Da ne bi došli u situaciju da izgubite važne podatke, pre nego što bilo šta preduzmete u smislu izmena particija, savetuje se da napravite Image Backup podataka sa vašeg hard disku. Za to postoje mnogobrojni besplatni programi na netu i služe da naprave imidž vaših podataka na osnovu kojeg kasnije vratite vaše podatke u prvobitno stanje. Da bi napravili novu particiju potrebno je da ima dovoljno sloobodnog prostora u onim particijama koje su već kreirane. Procedure za oslobađanje nepotrebno zauzetog prostora na vašem hard disku su na raspolaganju tako što će te
obrisati fajlove koji su duplirani na disku- postoje programi za to
uraditi disk cleanup, obrisati privremene fajlove
prebaciti neke stvari van računara (spoljni hard disk, memorijska kartica, DVD)
ispraznite korpu . itd .
Desnim klikom na odgovarujuću particiju, u padajućem meniju vam se nudi opcija "Shrink Volume" . To je u stvari aplikacija koja proverava koliko možete da smanjite postojeću particiju bez nanošenja štete postojećim podacima, i to radi vaš OS. Aplikacija će vam ponuditi cifru za koliko možete da "stesnite" postojeću particiju
Iznos koji vam se ponudi (ako prihvatite) možete kasnije da iskoristite kasnije za formiranje nove particijeTo je naravno uvek manje od slobodnog prostora koji se vidi kao slobodan. Kad ste oslobodili prostor na disku on je sada -"unallocated space" (nerasporedjen). Napravite desni klik na njega i jednostavno napravite novu particiju.Pogledajte još:
Ako
svi kompjuteri u vašoj kućnoj mreži rade u Windows 7
Operativnom sistemu, kreirajte „homegroup“
Najlakši način da umrežite vise WiFi uredjaja, računara i
podesite deljenje fajlova i štampača u sklopu vase kućne mreže je da kreirate homegroup.
Homegroup povezuje kompjutere u vašoj kućnoj mreži i tako vam omogućava da
delite slike, muziku, video, dokumenta i štampače. Naravno, najprostiji način podrazumeva
da u kući ili kancelariji imate Wireless
ruter, koji ima i četiri slobodna porta za LAN mrežu.
Na ruter možete da povežete mrežnim kablom i do četiri
računara a uredjaje koji imaju mogućnost bežičnog povezivanja (laptop, tablet,
mobilni telefon) povezujete bežično. Kad konfigurišete kućnu mrežu, vaš WiFi
ruter ima DHCP (Dynamic Host Configuration Protocol ) koji automatski
dodeljujelokalne IP adrese svakom
uredjaju koji se poveže na vašu mrežu, a imate i mogućnost da manuelno vi sami
dodelite željenu adresu svakom uredjaju.
Svoju mrežu možete da zaštitite lozinkom, a isto tako i
da podesite koji sadržaji mogu da se dele unutar vase mreže.
HomeGroup je na raspolaganju u svim verzijama Windows 7. U
Windows 7 Starter and Windows 7 Home Basic, možete da se pridužite u
homegroup, ali ne možete vi da je kreirate.
1.Otvorite Control Panel pa onda idete na Network
and Internet, a zatim na Network i
Sharing Center.
2.Do
te lokacije možete da stignete direktno kad kliknete na prečicu za vaš network
adapter )dole desno u taskaru
Ako
se vaša kućnamreža sastoji od kompjutera
koji rade u različitim Windows operativnim sistemima, smestite sve kompjutere u
istu “workgroup”, radnu grupu.
Pretpostavljamo da ste vašu mrežu povezali samostalno,
ako niste, t.j. potrebna vam je pomoc, otvorite Help and Support i ukucajte “What
you need to set up a home network”.
Ako se pak ne snalazite
sa engleskim, dobra vest je da imate sajt na srpskom, www.microsoft.rs, pa samo ukucajte
“umrežavanje računara”
Kad ste fizički povezali računare, sledeći korak je fino
podešavanje, to jest omogućiti računarima da pronadju jedan drugog, i dozvoliti
šta medju njima moše da bude zajedničko ),šta mogu da dele d fajlova i
printera.
Ako kompjuteri u vašoj mreži koriste windows XP, bitno je
da koristite isto ime radne grupe za sve kompjutere. To omogućava da kompjuteri
koji koriste rayličite verzije windows-a, da se pronadju i povežu. Po defoltu
ime radne grupe nije isto u svim verzijama windows-a.
Da bi ste pronašli i promenili ime radne grupe na
kompjuteru (XP), kliknete na Start, onda
desni klik na My Computer, pa klik
na Properties.
U System
Properties, kliknite na Computer
Name tab da vidite workgroup name.
Da bi ste promenili ime, kliknite Change,
ukucajte novo ime u Computer name, i
kliknite OK.
Da bi ste našli workgroup name na kompjuetru koji radi pod Windows Vista ili Windows 7
otvorite System .
Ime radne grupe je smešteno pod Computer name, domain, and workgroup settings.
Da bi ste promenili ime radne grupe, kliknite na Change settings, tamo gde je ime
kompjutera.
U Computer Name/Domain Changes,u Workgroup, ukucajte ime
koje želite da koristite, onda kliknite OK. Kompjuter će potom zatražiti
restart.
Podesite lokaciju mreže (network location) na Home ili Work
Sledeće, proverite network
location na svim komp .pod Windows Vista or Windows 7.
Lokacija mreže je podešavanje koje windowsu dozvoljava da
automatski podesi bezbednosti druga
podešavanja bazirana na tipu mreže.
Postoje
četiri network lokacije:
Home. Svi
kompjuteri na toj lokaciji su poznati, kao i system zaštite jer su naši. HomeGroup je na raspolaganju
za kućne mreže.
Work. Svi
kompjuteri na toj lokaciji su poznati, kao i system zaštite jer su naši. Većina
kućnih i malih biznisa je na tom konceptu.
Public.Kompjuter
je povezan na mrežu koja je na raspolaganju za javnu upotrebu. Primeri za javnu
mrežu su mreže tipa “javni INTERNET pristup” koje se nalaze na aerodromima, u
kafićima i u internet kafeima.
Domain. Kompjuter
je povezan na mrežu koja sadrži aktivan direkorijum domena, kao i
administratora domena koji uređuje pristup.
Podesite kompjuter-na-kompjuter (ad hoc) mrežu
Ad hoc mreža je
privremena mreža između kompjutera i uređaja uspostavljena za posebne
svrhe, kao što je deljenje dokumenata na sastanku ili igranje igrica sa
više igrača. Možete da delite internet konekciju putem "ad hoc"
povezivanja, pa neki ljudi ne moraju da imaju sopstvena podešavanja,
nalog za pristup interneru.
Ad hoc mreže mogu biti samo bežične, pa tako morate da imate wireless network
adapter instaliran na vaš kompjuter da bi ste se pridružili ad hoc mreži.
Otvorite Network and Sharing Center.
Kliknite na Set up a new connection or network.
Kliknite na Set up a wireless ad hoc (computer-to-computer)
network, zatim Next, i onda sledite korake u podešavanju .
Napomene
ako se jedan ili više kompjutera pridruženi domenu, svaka osoba koja koristi mrežu mora da ima korisnički nalog na tom kompjuteru da bi mogla da vidi i deli dokumenta
Ako mrežni računari nisu
pridruženi domenu, ali vi želite da svako ima korisnički nalog na vašem
računaru da bi imao pristup deljenim fajlovima, onda uključite password-protected sharing(Advanced Sharing).
Ako je u pitanju vaša
kućna bežična mreža na koju se neko neovlašćeno prikačio, osim usporavanja vašeg
interneta druge štete verovatno i neće biti. Međutim ako se radi o poslovnoj
mreži gde je mnogo poverljivih i osetljivih podataka, izuzetno je važno da ista
bude dobro zaštićena od upada sa strane.
Ovde ćemo nabrojati
koje sve korake treba preduzeti, kako bi maksimalno onemogućili eventualni
neželjeni upad i pristup vašim podacima.
Sva podešavanja se
tiču vašeg rutera koji je pristupna tačka, odnosno tačka preko koje se pristupa
vašoj mreži. Na vašem ruteru poželjno je da administrator mreže odradi sledeće
korake:
·
Koristite enkripciju
Šta to znači? Sam ruter ima sistem zaštite koji skrembluje (
šifruje) podatke koji dolaze i odlaze sa vašeg rutera. Raspoloživo je tri tipa
enkripcije,
WEP, WPA, WPA2. Prvi tip WEP je odavno razbijen od strane hakera, tako da se ne
smatra bezbednom zaštitom.
WPA i WPA2
Razvijeni su da prevazidju slabost prvobitne WEP
enkripcije, i široko se primenjuju.
Koriste (Passwords ), lozinke i parafraze za
obezbedjenje mreže. Dok je lozinka grupa slova, brojeva i karaktera bez
razmaka, parafraza je grupa karaktera koja uključuje i razmake, i mnogo je teže
provaliti nego lozinku.
·Koristite Firewall (zaštitni zid)
Hardverski Firewall, predstavlja prvu liniju odbrane od napada koji
dolaze spolja, i većina rutera ih ima u sebi a isti proveravaju podatke koji
ulaze i zlaze iz rutera, i blokiraju svaku sumnjivu akciju. Ruteri su uglavnom
po defoltu podešeni na vrednosti koji obezbedjuju razumnu zaštitu ali
podešavanja treba proveriti.
Većina firewall-a koriste paketno filtriranje, t.j.posmatraju
zaglavlje paketa informacija, kako bi identifikovali adresu izvora i odredišta
gde se podaci upućuju.
Dobijene informacije se uporedjuju sa unapred
definisanim pravilima i/ili u skladu sa pravilima definisanim od strane samog
korisnika, i na osnovu toga firewall odlučuje hoće li paket biti dozvoljen ili
onemogućen.
Softverski firewall, obično radi na nivou desktop ili laptop
računara, sa prednošću veće softverske snage u proceni aktuelnog protoka kroz
uredjaj. Zato bolji Antivirus paketi na vašem računaru,imaju svoj firewall koji
analizira koji portovi se koriste i gde idu podaci, isto tako i koje aplikacije
su korišćene, te na kraju odlučuje da li da dozvoli ili blokira podatke.
Čak i kada umrežavate dva sopstvena računara,
firewall može da pravi probleme da to nesmetano izvedete.
Dešava se i da budete pitani da li da odredjeni
paket bude dozvoljen ili blokiran.
·Možete promeniti pristupne parametre za vaš ruter
Znate da kad pristupate svom ruteru uvek budete
pitani za korisničko ime i lozinku.
Svaki ruter ima svoja fabrička podešavanja koja
haker lako može da sazna (admin ime i password) ali vi to lako možete da
promenite, što će svakako da oteža pristup.
·Onemogućite da vaš ruter emituje ID (SSID) vaše
mreže
Kad je vaš bežični ruter uključen, on emituje i
ime vaše mreže. To je korisno za pronalaženje odgovarajuće mreže i omogućavanje
konekcije medju uredjajima ali kad se jednom povežu, možete isključiti tu
opciju (broadcasting) pa će vaš ruter raditi u stealth mode, nevidljivom modu.
·Omogućite MAC autentifikaciju za ovlašćene
korisnike
Možete da precizno odredite ko će moći da se
poveže na vašu mrežu. Svaki uredjaj koji ima mogućnost povezivanja na bežičnu
mrežu, ima jedinstvenu fizičku adresu, serijski broj poznat kao MAC adresa.
Administrator može na ruteru tačno da definiše koje MAC adrese imaju pristup
mreži, što je prevencija za neovlašćen pristup.